Godišnji izveštaj o suđenjima za ratne zločine pred sudovima u Srbiji tokom 2020. godine.
FHP je tokom 2020. godine pratio sva suđenja za ratne zločine vođena na teritoriji Srbije, odnosno ukupno 21 predmet pred odeljenjima za ratne zločine Višeg i Apelacionog suda u Beogradu.
U izveštaju su za sve predmete dati kratki pregledi postupka i osnovni nalazi FHP-a u vezi sa predmetom, a koji su od značaja za javnost. Veliki broj postupaka za ratne zločine obrađenih u ovom izveštaju traje više godina, te su za kompletan uvid u tok postupka i nalaze koji se tiču tih predmeta relevantni i prethodni godišnji izveštaji FHP-a o suđenjima.






U okviru redovnih aktivnosti na projektu „Praćenje suđenja za krivična dela koja su povezana sa konfliktom na Kosovu i uključivanje mladih u pravosudni sektor“, Fond za humanitarno pravo Kosovo (FHPK) objavljuje izveštaj o najznačajnijim suđenjima praćenim u toku prethodne 2019. godine pod naslovom “
Fond za humanitarno pravo (FHP) prati i pruža podršku suđenjima za ratne zločine još od prvih postupaka koji su vođeni u Republici Srbiji 2002. godine. FHP je jedina organizacija koja u kontinuitetu prati i analizira suđenja za ratne zločine u Srbiji i o tome obaveštava domaću i međunarodnu javnost. Tužilaštvu za ratne zločine (TRZ) podnosi krivične prijave protiv osumnjičenih, a takođe identifikuje i ohrabruje svedoke i žrtve da svedoče u predmetima ratnih zločina i time doprinesu uspostavljanju pravde za zločine iz prošlosti.
Tokom 1991. i 1992. godine, tokom sukoba na prostoru Bosne i Hercegovine (BiH), međunarodnu javnost su zainteresovali navodi medija i nevladinih organizacija da se u BiH rasprostranjeno vrši seksualno nasilje. S tim u vezi, domaće i međunarodne organizacije su počele da istražuju navode iz medija, dok je Savet bezbednosti UN formirao Ekspertsku komisiju u cilju istrage navoda da se seksualno nasilje „strateški koristi“ kao oružje u ratu. Izveštaj koji je podnela Ekspertska komisija uticao je na osnivanje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju 1993. godine i stvaranje novog pravnog okvira u odnosu na procesuiranje seksualnog nasilja.
Uloga žrtava u postupcima za ratne zločine je nezamenljiva, jer su njihovi iskazi u ovim postupcima često ključni dokaz koji može da potkrepi navode optužnice. Da bi se osiguralo nesmetano i efikasno vođenje sudskog postupka, od ključne je važnosti da žrtve imaju podršku od strane institucija koje su nadležne za krivično gonjenje, te da budu informisane o sudskom postupku i o svojim pravima, kako bi njihov iskaz bio što kvalitetniji, a posledice po kasniji život što manje. Odnos nadležnih pravosudnih organa prema žrtvama umnogome utiče na njihovu odluku da učestvuju u krivičnom postupku, kao i na osećaj poverenja u pravosudni sistem. Obzirom da je za žrtve svedočenje veoma traumatično, od vitalnog je značaja da pravosudni sistem prepozna potrebe i brige žrtava, te da im pruži podršku i potrebne informacije, a u cilju umanjivanja retraumatizacije i istovremene pripreme za kvalitetno svedočenje.
Od izbijanja rata na području Hrvatske i BiH, a posebno u vezi sa hrvatskim vojno-policijskim operacijama „Bljesak” i „Oluja”, u Srbiju je izbeglo oko 500.000 Srba, državljana Hrvatske i BiH. Nekoliko desetina hiljada Srba iz Hrvatske izbeglo je u Srbiju tokom 1991. i 1992. godine. Oni su uglavnom menjali svoje kuće i imovinu sa Hrvatima iz Vojvodine koji su, pod pritiskom Srpske radikalne stranke i paravojnih grupa, napustili Srbiju. Najmanje 200.000 ljudi je izbeglo iz Hrvatske u periodu od maja do kraja avgusta 1995. godine, tokom i nakon operacija Hrvatske vojske i MUP-a, „Bljeska” i „Oluje”. Većina izbeglica bila je smeštena u prihvatnim centrima širom Srbije, starim hotelima, nekorišćenim javnim objektima, kod rođaka i prijatelja, a tek mali broj je imao mogućnosti da iznajmi stan.
