Peti izveštaj o sprovođenju Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina
Fond za humanitarno pravo (FHP) prati i pruža podršku suđenjima za ratne zločine još od prvih postupaka koji su vođeni u Republici Srbiji 2002. godine. FHP je jedina organizacija koja u kontinuitetu prati i analizira suđenja za ratne zločine u Srbiji i o tome obaveštava domaću i međunarodnu javnost. Tužilaštvu za ratne zločine (TRZ) podnosi krivične prijave protiv osumnjičenih, a takođe identifikuje i ohrabruje svedoke i žrtve da svedoče u predmetima ratnih zločina i time doprinesu uspostavljanju pravde za zločine iz prošlosti.





Tokom 1991. i 1992. godine, tokom sukoba na prostoru Bosne i Hercegovine (BiH), međunarodnu javnost su zainteresovali navodi medija i nevladinih organizacija da se u BiH rasprostranjeno vrši seksualno nasilje. S tim u vezi, domaće i međunarodne organizacije su počele da istražuju navode iz medija, dok je Savet bezbednosti UN formirao Ekspertsku komisiju u cilju istrage navoda da se seksualno nasilje „strateški koristi“ kao oružje u ratu. Izveštaj koji je podnela Ekspertska komisija uticao je na osnivanje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju 1993. godine i stvaranje novog pravnog okvira u odnosu na procesuiranje seksualnog nasilja.
Fond za humanitarno pravo (FHP) će u ponedeljak, 23. decembra 2019. godine, u Velikoj sali Medija centra Beograda (Terazije 3, II sprat), sa početkom u 12:00 časova, predstaviti Peti izveštaj o sprovođenju Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina i Predlog praktične politike: Procesuiranje zločina seksualnog nasilja tokom oružanih sukoba pred sudovima u Srbiji.
U petak, 6. decembra 2019. godine, Fond za humanitarno pravo (FHP) predstavio je
Uloga žrtava u postupcima za ratne zločine je nezamenljiva, jer su njihovi iskazi u ovim postupcima često ključni dokaz koji može da potkrepi navode optužnice. Da bi se osiguralo nesmetano i efikasno vođenje sudskog postupka, od ključne je važnosti da žrtve imaju podršku od strane institucija koje su nadležne za krivično gonjenje, te da budu informisane o sudskom postupku i o svojim pravima, kako bi njihov iskaz bio što kvalitetniji, a posledice po kasniji život što manje. Odnos nadležnih pravosudnih organa prema žrtvama umnogome utiče na njihovu odluku da učestvuju u krivičnom postupku, kao i na osećaj poverenja u pravosudni sistem. Obzirom da je za žrtve svedočenje veoma traumatično, od vitalnog je značaja da pravosudni sistem prepozna potrebe i brige žrtava, te da im pruži podršku i potrebne informacije, a u cilju umanjivanja retraumatizacije i istovremene pripreme za kvalitetno svedočenje.

