Beograd: Presudom Perišiću Vojska Jugoslavije distancirana od Vojske RS
Oslobađajuću presudu Haškog tribunala bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću zvaničnici Srbije razumeju kao dokaz distance između tadašnje Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske, odnosno da se njome i tadašnje vođstvo SR Jugoslavije oslobađa direktne umešanosti u ratove u Hrvatskoj i BiH.





Beograd – Dve decenije od otmice putnika iz voza koji je saobraćao na liniji Beograd – Bar u Štrpcima obeležen je juče. Voz 671 je 27. februara 1993. zaustavila grupa uniformisanih osoba predvođena Milanom Lukićem i iz voza izvela 19 putnika, od kojih je 18 bilo bošnjačke nacionalnosti. Do sada su pronađena tela tri oteta Bošnjaka.
Tada je na čelu SRJ bio Dobrica Ćosić. Mesec dana pre nego što se desila otmica, znalo se šta će se dogoditi i to je utvrđeno na sudu na osnovu nalaza koje su dali ljudi iz Železničkog transportnog preduzeća. Do danas su pronađena tela samo triju osoba, a nije im ni priznat status civilnih žrtava rata pod bednim legalističkim izgovorom da su nastradali na teritoriji druge države. Kao da mi ne znamo ko je tu formaciju logistički, vojno i materijalno pomagao i koja ne bi ni postojala da nije bilo udruženih oružanih napada na BiH i vlastite državljane samo zato što su se drugačije zvali
U sredu , 27. februara 2013. godine, Fond za humanitarno pravo (FHP) posetili su polaznici programa School for International Training (SIT), koju čine studenti sa različitih univerziteta u SAD-u.
Za teške zločine protiv Roma izvršene 1992. godine u okolini Zvornika, sedmoro pripadnika paravojne jedinice “Simini četnici” osuđeni su na kazne zatvora od dve do maksimalnih 20 godina.
Beograd — Odeljenje za ratne zločine Višeg suda osudilo je sedmoro pripadnika paravojne grupe “Simini četnici” na zatvorske kazne u trajanju od dve do 20 godina.
Nataša Kandić, osnivač i izvršna direktorica FHP-a (1992.-2013.), nevladine organizacije koja istražuje ubistva, mučenja, logore i nestanke Ijudi tokom sukoba na teritoriji bivše Jugoslavije. Zbog prikupljanja i objavljivanja materijala o ratnim zločinima, Nataša Kandić nije bila popularna među pripadnicima i simpatizerima režima tadašnjeg šefa države Slobodana Miloševića, a sličan status ima i kod aktuelnih vlasti u Beogradu.