Ovo još nije kraj – ovo je samo kraj početka
Borba za pravdu nema kraja, ona nije završena kad se uhvate bjegunci, kad se održe suđenja, pa čak ni kada osuđene osobe izdrže svoje kazne – ona se mora voditi svakog dana.
Na komemoraciji povodom genocida u Srebrenici, 11. jula 2023., sjedila sam u bivšoj bazi Ujedinjenih nacija u Potočarima, gdje je prije 28 godina vojska bosanskih Srba počinila užasna zlodjela nad hiljadama ljudi. Vidjevši koliku bol još uvijek osjećaju rodbina i preživjeli, nisam mogla da prestanem misliti na riječi osuđenog ratnog zločinca koje su se prije svega nekoliko sedmica našle u naslovima vijesti u regionu, a koji je izjavio “svaka je sekunda vrijedila” i “sve bih ponovio”.









Institucije Republike Srbije već 28 godina prikrivaju, poriču i minimizuju genocid u Srebrenici; podržavaju, štite i slave one koji su ga počinili, a prikrivaju i izbegavaju odgovornost državnih organa za podržavanje njegovog izvršenja. Optuženi za učešće u srebreničkom genocidu u Srbiji nalaze utočište, a osuđeni aktivno učestvuju u javnom i političkom životu, slobodni da iskrivljuju činjenice i minimiziraju razmere genocida. Pravosudne vlasti, uključujući i Tužilaštvo za ratne zločine, direktno i indirektno usporavaju i opstruišu utvrđivanje činjenica o genocidu u Srebrenici pred domaćim sudovima. Kvalifikacija zločina u Srebrenici kao genocida se ne primenjuje, broj žrtava se umanjuje, a retkim osuđenim počiniocima odmeravaju se neprimereno male kazne. Svaka veza državnih organa Srbije sa izvršenjem genocida brižljivo se prikriva u procesima pred domaćim sudovima.
Fond za humanitarno pravo (FHP) ukazuje da promena člana sudskog veća u predmetu

