Predlog praktične politike: Unapređenje prava i položaja žrtava i svedoka u postupcima za ratne zločine u Srbiji
Uloga žrtava u postupcima za ratne zločine je nezamenljiva, jer su njihovi iskazi u ovim postupcima često ključni dokaz koji može da potkrepi navode optužnice. Da bi se osiguralo nesmetano i efikasno vođenje sudskog postupka, od ključne je važnosti da žrtve imaju podršku od strane institucija koje su nadležne za krivično gonjenje, te da budu informisane o sudskom postupku i o svojim pravima, kako bi njihov iskaz bio što kvalitetniji, a posledice po kasniji život što manje. Odnos nadležnih pravosudnih organa prema žrtvama umnogome utiče na njihovu odluku da učestvuju u krivičnom postupku, kao i na osećaj poverenja u pravosudni sistem. Obzirom da je za žrtve svedočenje veoma traumatično, od vitalnog je značaja da pravosudni sistem prepozna potrebe i brige žrtava, te da im pruži podršku i potrebne informacije, a u cilju umanjivanja retraumatizacije i istovremene pripreme za kvalitetno svedočenje.






Ivana Žanić i Jovana Kolarić iz Fonda za humanitarno pravo
Samo od svibnja do kraja rujna 1995. MUP Srbije prisilno je mobilizirao desetak tisuća izbjeglica iz Hrvatske i BiH, među kojima su bili maloljetnici i žene. Najgore su prošli oni koji su potom odvedeni u Erdut, gdje su ih zlostavljali arkanovci. ‘Počeli su da me tuku, besomučno. Potom su mi cev od pištolja stavljali u usta’, svjedoči M. K. iz Knina


Od 5. do 10. novembra 2019. godine održana je šesta po redu Škola tranzicione pravde (Škola) Fonda za humanitarno pravo (FHP). Školu je pohađalo 18 studenata prava, političkih nauka, istorije, skandinavskih jezika i sociologije, kao i aktivisti nevladinih organizacija iz Srbije.
Od izbijanja rata na području Hrvatske i BiH, a posebno u vezi sa hrvatskim vojno-policijskim operacijama „Bljesak” i „Oluja”, u Srbiju je izbeglo oko 500.000 Srba, državljana Hrvatske i BiH. Nekoliko desetina hiljada Srba iz Hrvatske izbeglo je u Srbiju tokom 1991. i 1992. godine. Oni su uglavnom menjali svoje kuće i imovinu sa Hrvatima iz Vojvodine koji su, pod pritiskom Srpske radikalne stranke i paravojnih grupa, napustili Srbiju. Najmanje 200.000 ljudi je izbeglo iz Hrvatske u periodu od maja do kraja avgusta 1995. godine, tokom i nakon operacija Hrvatske vojske i MUP-a, „Bljeska” i „Oluje”. Većina izbeglica bila je smeštena u prihvatnim centrima širom Srbije, starim hotelima, nekorišćenim javnim objektima, kod rođaka i prijatelja, a tek mali broj je imao mogućnosti da iznajmi stan.