Krivična prijava za silovanje Romkinja 1993. godine
Fond za humanitarno pravo (FHP) podneo je 29. januara 2018. godine Tužilaštvu za ratne zločine (TRZ) Republike Srbije krivičnu prijavu protiv nekoliko NN pripadnika Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP) Beli Manastir, zbog silovanja šest žena romske nacionalnosti (među kojima su bile i jedna trudnica i tri malolenice) u podrumu SUP-a Beli Manastir, u leto 1993. godine.





Novom
Misija je Fonda za humanitarno pravo na Kosovu (FHP Kosovo) da pruži svoj doprinos kosovskom društvu da uspostavi vladavinu prava, da se suoči sa prošlošću i da vrati dostojanstvo žrtvama – podržavajući, shodno tome, sve sudove koji procesuiraju predmete ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti. S tim u vezi, FHP Kosovo je 2015. godine podržao usvajanje ustavnih izmena i zakona koji je omogućio obrazovanje Specijalnih veća i Specijalizovanog tužilaštva Kosova. FHP Kosovo je smatrao da je, usvajanjem potrebnih zakona za formiranje Specijalizovanih veća, Kosovo nedvosmisleno pokazalo da ima potrebnu političku zrelost za ispunjavanje obaveza koje mu je dala međunarodna zajednica i da je vladavina prava jedan od prioriteta kosovskog društva.
Odeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu donelo je 25. decembra 2017. godine presudu kojom je Marka Paukovića i Dragana Bajića zbog nedostatka dokaza oslobodilo optužbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Bajić i Pauković su bili optuženi da su, kao pripadnici Vojne policije Šeste sanske brigade Vojske Republike Srpske, 10. oktobra 1992. godine u mestu Kamičak (opština Ključ, BiH) ubili Hasana Rahića (60), Minku Jusić (70), Muniru Hotić (54), Đemilu Behar (54) i tada maloletnu Safetu Behar (12). Fond za humanitarno pravo (FHP) ukazuje da je ovo tek treća presuda koja je u predmetima ratnih zločina doneta u Srbiji tokom 2017. godine i ona je, kao i prethodne dve, oslobađajuća. Apelacioni sud je, naime, u martu pravnosnažno
U ponedeljak, 18. decembra 2017. godine, na konferenciji koju su organizovali Fond za humanitarno pravo (FHP) i dnevni list „Danas“, predstavljeni su
Fond za humanitarno pravo (FHP) podneo je u utorak, 28. novembra 2017. godine ustavnu žalbu u ime žrtava zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Trnje, koji se vodi pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu. Suđenje u ovom predmetu su od početka pratile opstrukcije od strane optuženih, koje su prolazile nekažnjeno, a za četiri godine od podizanja optužnice održano je svega devet dana suđenja. FHP smatra da ovaj predmet predstavlja paradigmu suđenja za ratne zločine u Srbiji – svi optuženi se brane sa slobode; suđenja se zakazuju u višemesečnim razmacima; strategija odbrane, usmerena na konstantno odlaganje suđenja, toleriše se; a ono malo žrtava koje prate suđenja u veri da mogu videti pravdu ignorisano je i poniženo.
Fond za humanitarno pravo (FHP) je u petak, 24. novembra 2017. godine u ime žrtava podneo prigovor na odluku Tužilaštva za ratne zločine (TRZ) da odustane od krivičnog gonjenja generala Dragana Živanovića, bivšeg komandanta 125. motorizovane brigade Vojske Jugoslavije (125. mtbr VJ). TRZ je odluku donelo još 1. marta 2017. godine i nije je, kako zakon nalaže, dostavilo punomoćniku oštećenih, ali je zato odmah narednog dana tužilac Dragoljub Stanković, koji je vodio istragu, o njoj obavestio Živanovića i njegovog branioca. Odluka da se u tajnosti obustavi jedina istraga protiv nekog viskorangiranog oficira VJ i tako osujeti pravo žrtava da na odluku reaguju pravovremeno, nedvosmisleno pokazuje da TRZ, suprotno obavezama iz EU integracija, ne namerava da odustane od prakse garantovanja nekažnjivosti za visokorangirane osobe u vojnim, policijskim i političkim strukturama.
Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu 22. novembra 2017. godine
Glavni pretres pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu u predmetu Trnje, koji je bio zakazan za 13. septembar 2017. godine, nije održan jer sudu ponovo nije pristupio optuženi Pavle Gavrilović, kome je navodno pozlilo na dan suđenja. Izostanak je, kao i u ranijim slučajevima, opravdan na osnovu medicinske dokumentacije Vojne bolnice u Nišu. Sličnu taktiku izostajanja sa suđenja koristio je u prošlosti i drugooptuženi Rajko Kozlina, s tim da je potvrdu o hospitalizaciji pribavljao od beogradske Vojnomedicinske akademije. Obojica optuženih su i danas